MORAJU LI HRVATI ŽIVJETI NA KREDIT? Stručnjakinja nas savjetuje kako ne ući u minus: ‘Previše su agresivni, treba im reći NE’

Može li prosječna hrvatska obitelj živjeti bez minusa? Ako je sudeći prema brojkama i ne baš. U kolovozu prošle godine Vlada RH, HNB i trinaest banaka potpisali su memorandum o novim pravilima prekoračenja po tekućem računu koji je omogućio prelazak s ‘prešutno prihvaćenih’ na ‘dopuštena prekoračenja’ za gotovo milijun i osamsto tisuća potrošača kojima je odobreno prešutno prihvaćeno prekoračenje. Iako se ne zna koliko je od tih milijun i osamsto tisuća građana iskoristilo priliku da prekoračenje, sumnja se kako ih je i više od milijun.

Građani koji upadnu u financijske probleme rijetko će potražiti pomoć od stručnjaka iako će im upravo oni dati najbolji savjet u teškoj situaciji. Jedna od njih je i Ana Nježić, financijska savjetnica koja pomaže građanima doći do financijske neovisnosti. Kako sama Ana kaže, građani se danas danas nalaze pred znatno drugačijim izazovima nego prije, a sve to utječe na njihovu financijsku stabilnost.

Financijska pismenost

Nježić je diplomirala na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, a iza nje je više od 15 godina iskustva u vlastitom knjigovodstvenom servisu s različitim klijentima. Radila je u Varaždinskoj banci, marketinškoj agenciji, ima HANF-inu licencu za Brokera i Investicijskog savjetnika, a u posljednjih nekoliko godina imala je karijeru u međunarodnom okruženju IT sektora u francuskoj kompaniji Groupe Charles Andre.

Za građane Hrvatske kaže da treba puno toga napraviti kako bi bili financijski pismeni.

“Djecu u školi i studente na fakultetu se ne uči o novcu i financijskom upravljanju i to hitno treba promijeniti”, kaže Nježić.

Ističe kako iako postoje ljudi koji paze kako troše svoj novac, budžetiraju i po tom pitanju su vrlo disciplinirani, većina probleme s novcem gura pod tepih i ne želi se suočiti sa svojim financijama.

“Po onome što vidim u svom okruženju, Hrvati troše novac koji nemaju na automobile, odjeću i putovanja, a te stvari plaćaju kreditima i karticama”, smatra.

“Kad počnem ispitivati ljude o njihovom stanju, mnogi se iznenade kad vide kolika je njihova financijska imovina. Malo će tko napraviti svoju osobnu bilancu i financijski plan. Umjesto toga ljudi većinom troše novac za kupovinu nepotrebnih stvari”, kaže.

Je li moguć život bez minusa?

Na pitanje je li uopće moguće u Hrvatskoj živjeti bez minusa, kaže da je to moguće, ali samo ako se poslože dvije stvari.

“Treba napraviti dobar financijski plan i reći NE banci. Banke su agresivne s klijentima, nude minuse i kredite gdje osoba samo treba doći i potpisati kako bi dobila novac. Svemu tome se treba oduprijeti”, smatra Nježić.

Kaže kako financijski plan ne znači da se osoba treba svega odreći u životu, već da treba posložiti prioritete.

“Ako je nekome važna teretana, on se neće ispisati kako bi uštedio nekoliko stotina kuna, već će se odreći nečega drugoga što mu nije prioritet”, savjetuje.

Smatra kako je veliki problem u hrvatskom društvu i normalizacija minusa.

“Rijetko ćete naći nekoga tko nije u minusu. Mi kao društvo smatramo da je imati odobren minus i biti u minusu nešto posve normalno. Isto je i s kreditnim karticama”, objašnjava i navodi kako građani koji su do grla u minusima trebaju biti potpuno iskreni prema sebi.

“Potrebno je pogledati svoju kompletnu financijsku situaciju, ne samo minus. Znači, kompletna zaduženja, kompletne primitke. U takvoj situaciji je važno vidjeti može li na neki način zaraditi dodatne novce ili ako se ne može, gdje treba prestati trošiti. Važno je ljudima ponavljati da minus nikad nikoga nije spasio. Kada ljudi stanu pred zid, moraju kompletno promijeniti svoj odnos prema novcu. Kod financijskih nevolja nema jednostavnih rješenja i odgovora jer svaka osoba ima drugačiju financijsku situaciju”, ističe savjetnica.

“Promjena se događa kada smo dovedeni pred zid i više nemamo izbora. Dok god čovjek može dignuti dodatni kredit, uzeti novu kreditnu karticu, on neće zatražiti pomoć. Tek kada obitelj i prijatelji saznaju u kakvim se problemima nalaze, spremni su na neku promjenu. To je isto kao i kod ovisnika. Ima previše neugode i srama da bi se s time otvoreno suočili”, kaže.

Najteže ljudima s prosječnim plaćama

Ana priznaje kako je s prosječnim primanjima teško živjeti bez minusa i kako je najteže ljudima koji imaju prosječne plaće.

“To je najveći dio hrvatskih potrošača. Htjeli bi sebi puno toga priuštiti, ali ne mogu i onda se nađu u problemima. U takvim situacijama ljudima treba pristupiti bez osude i pokušati im pomoći”.

Radeći u banci, vidjela je kako su najurednije platiše u Hrvatskoj oni koji imaju najmanja primanja, a to su umirovljenici.

“Oni su uvijek uredno otplaćivali kredite, bez obzira na to koliko im je mala mirovina. Nikad nije bilo neplatiša. Ljudi koji su imali puno veća primanja nisu otplaćivali kredite. To su oni koji nakon 10, 20 godina imaju zaštićene račune. Banke tada prodaju potraživanja raznim kućama koje se opet naplaćuju. Ljudi bježe, banke ih nalaze, naplaćuju dodatne odvjetničke i sudske troškove i to je cijeli jedan začarani krug”, zaključuje Nježić.

Autor: Ivana Jurišić